Moj život moja briga

 Imam divnu prijateljicu. Zajedno idemo u školu i u mekteb. Obje smo vrijedne učenice. Dijelile misljanja, planove o budućnosti i maśtale. Doslo je vrijeme odluke! Koju srednju školu upisati? S tim pitanjem smo se budile i odlazile na počinak. Već smo maštale o tome da żelimo biti doktorice koje spašavaju živore ljudima. Naš efendija je citirao ajet: Ko spasi život jednog čovjeka kao da je spasio cijeli swijet. Maštale smo i o tome da pravimo mostove i brane kako bismo stavile Alahove blagodati, rijeke, u službu ljudima. Maštale smo i o bijelom mantilu. Za sva zanimanja su bile potrebne godine školovanja, odnosno učenja i odricanja. To nam tome da budemo advokati koji pomažu nevino optuženima ili naučnice u laboratorijama, u Odlučile smo razgovarati s roditeljima. Moji roditelji su iznijeli jasan stav: “Upiši neku školu koja ti daje ‘hljeb u ruke! Šta misliš o medicinskoj ili o frizerskoj školi, to su dobra zanimanja?!” Roditelji moje prijateljice su razmišljali na sličan način uz objašnjenje da amidža ima dobru firmu kojoj uvijek treba neko voditi knjige te su joj predložili ekonomsku školu. Najozbiljnije smo raz- avjetima roditelja, ali smo tražile i dodatne informacije. I u mektebu smo razgovarali do ovoj temi. Učili smo o istihara-namazu. Muallim nas je savjetovao da u svakoj prilici, kada se od nas očekuje donošenje samostalnih odluka, prakticiramo ovaj namaz kako bismo bili sigurni da smo donijeli ispravnu odluku. A da je ispravna, jednostavno ćemo osjetiti. Cijeli vikend sam sa prijateljicom učila istihara-dovu napamet, a u nedjelju navečer smo se do- govorile da nakon svih priprema za školu, kupanja i jacija-namaza klanjamo istihara-namaz, ona u svojoj kući a ja u svojoj. Već prije smo čule da osoba nakon klanjanja istihara-namaza može sanjati san kako bi iz njega, uz Allahovu pomoć, izvukla pouku za sebe te donijela ispravnu odluku. Ta koder, efendija nam je rekao da se ne razočaramo ako se to ne desi. “Samo slušajte svoje srce i uz llahovu pomoć éete donijeti pravu odluku nakon klanjanja istihara-namaza.” Napomenuo da za istu odluku možemo klanjati istihara-namaz. i do tri puta U ponedjeljak ujutro ništa se nije promijenilo. Nisam mogla donijeti odluku, a u istoj situaciji je bila i moja prijateljica. Tog dana nam je razrednica donijela rezultate testova profesionalne or tacije. Objema nam je preporučena gimnazija. Razrednica nas je zamolila da se do sutrašnjeg dana izjasnimo. Bila sam zatečena. Tako ozbiljna odluka, za tako kratko vrijeme. Mislim, nije baš tako kratko, imala sam cijelu školsku godinu da je donesem, ali sada, sutra, trebam je definirati. Treba mi savjet! – odzvanjalo je u mojoj glavi. Tada sam zastala i smirila se pri pomisli da ću klanjati istiha ra-namaz još jednom ili dvaput. Ipak, imam sve potrebne informacije. Ja želim pomagati ljudima roditelji mi savjetuju zanimanje koje “daje hljeb u ruke”, pedagog mi savjetuje gimnaziju. Da, treba mi savjet moga Stvoritelja Koji najbolje zna moje sposobnosti i ono što život nosi u budućnosti. Odmah po dolasku iz škole, nakon obavljenog dnevnog namaza, klanjala sam i istiha ra-namaz moleći Allaha, dž.š., da mi pomogne da donesem ispravnu odluku važnu za cijeli život. Završetak istihara-namaza je bio početak drugog dijela mog života. Shvatila sam da samo jedna Shvatila srednja škola može spojiti pozitivne savjete dobronamjernih roditelja, nastavnika i efendije čvrsta vjera u Allaha, di.š., ta koja me pokrenula da tražim najispravniju odluku. Da, medresa je škola za mene. Čim su roditelji došli s posla. razgovarala sam s njima o ovoj odluci proširi znanje Čovjekov život na ovome svijetu je dar Božiji. Stvoreni smo da bi bili iskušani ko će bolje i ljepše postu- pati. Temeljni smisao života jeste pokornost Bogu, moralan život, slijeđenje istine, provođenje pravde dostizanje dobrote, iskazivanje milosti i samilosti. Puni smisao života postižemo ukoliko ga ispunimo snažnom vjerom, strpljivošću, ustrajnošću, dobronamjernošću, učenjem i saznavanjem, poštenim radom, plemenitim ponašanjem i lijepim govorom. Naš život će biti ljepši ako se klonimo besposlica, bestidnih djela, ružnog govora, lošeg postupanja prema drugima…Takav život ispunjava čovjekovo srce i dušu, donosi mu unutarnji mir i beskranu radost.Takav život čovjeka vodi ka radosti vječnog života. Čovjek, umjesto ovih i svih drugih univerzalnih vrijednosti, može odabrati da svoj ovozemaljski život provede, kako se to u Kur’anu kaže, u”igri i zabavi”, može udovoljavati svojim prohtjevima i strastima, neodgovorno se ponašati, misliti samo na sebe i svoje trenutne potrebe, biti uskogrud, nepošten, grub, osoran, bezobziran, nezasit. Može se odavati porocima i svjesno živjeti u grijehu. Međutim, to nije smisao żovota i takav život ne donosi duhovno zadovoljstvo, mir i sreću. Naprotiv, unižava čovjekovo dostojanstvo i vodi ga gubitku i na ovom i na budućem svijetu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *