Programski jezik BASIC

Sredinom 60-ih  godina xx vijeka dva profesora iz SAD-a John Kemeny i Thomas Kurtz, razvili su programski jezik BASIC. Za BASIC se kaze da je programski jezik za pocetnike opce namjene. Vremenom se razvijao pa postoji veliki broj verzija razlicitih proizvodjaca. Kazemo da je za pocetnike jer je pogodan za one koji zeke savladati tehniku programiranja a kasnije je vrlo lahko bilo koji drugi programski jezik. Kod prvih kucnih  racunara BASIC je bio ugradjen u ROM memoriju dok operativni sistemi nisu jos bili razvijeni. Tada se pojavila kompanija Microsoft koja je ponudila svoju verziju BASIC-a, ali ta verzija se za razliku od predhodnih ucitavala u RAM memoriju racunara. Mnogi korisnici su se okrenuli BASIC-u i provodili sate i sate prekucavajuci iz magazina i knjiga programe pisane u BASIC-u. Medjutim vremenom su programeri postali sve nezadovoljniji sporoscu BASIC-a jer su programi interpretirani a ne kompajlirani pa su samim tim izvrsavani sporije. Drugi problem je bio taj sto BASIC nije bio pogodan za struktuiranuo programiranje. 80-ih godina proslog stoljeca kompanija Microsoft je pokusala rijesiti ove probleme objavivsi verziju QuichBASIC jezika koji je bio vise kompajlerski nego interpreterski. Ovaj program je baziran na operativnom sistemu DOS. Pojednostavljena verzija QuichBASIC-a je QBASIC. Moguca su dva nacina rada u BASIC-u: direktni ili indirektni nacin rada. QBASIC se pokrece sa dva klika na ikonicu programa QBASICA a zatim se pritisne tipka ESC da se ukloni pozdravni prozor. Otvoreni prozor se moze povecati tadko da se pritisne Alt+Enter. Menij koji mozemo pronaci u ovom prozoru su: File, Edit, View, Search, Run, Debug, Options. Mozemo ih otvoriti klikom misa ili Alt+odgovarajuce slovo. BASIC kao i drugi jezik ima svoj alfabet. Pomocu alfabeta BASIC-a mozemo napisati podatke, varijable, funkcije, naredbe… Tip podatka je skup vrijednosti koje imaju neke zajednicke osobine. Najcesca podjela tipova podataka, u vecini programskih jezika je jednostavni i slozeni. Podaci su znakovi kao sto su slova, brojevi i ostali simboli. Podatke bilo kojeg tipa mozemo podijeliti na: konstante i promjenljive. U BASIC-u cemo raditi sa numerickim i alfanumerickim podacima. Alfanumericki podaci pamte slova, rijeci, recenice, brojeve i ostale specijalne znakove. Sa njima ne mozemo racunati kao sa standardnim brojevima, ali ih mozemo spajati, dijeliti, uporedjivati i sl. Promjenljive su kao kutije u kojima cuvate podatke. Svaka od njih ima svoje ime i svoju vrijednost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *