Atomi

Atomi se na vecim udaljenostima ne privlace ali se privlace kada su blizu jedan drugog. Tada se obicno vezu u manje grupe koje zovemo molekule, npr molekula kiseonika, vode, itd. Ovo isto privlacenje koje je kratkog dometa veze molekule jednu za drugu sto dovodi do formiranja supstanci, npr. stakla, plastike. Kada su atomi i molekule dosta udaljeni oni slabo medjudjeluju, odnosno slabo se privlace. Radi toga mi mozemo ici kroz zrak, plivati u moru, pustiti da tecnost istece iz posude itd. S druge strane ako su atomi i molekule jako blizu tada dolazi do odbijanja i radi toga su kod formiranja tvari oni ograniceni koliko blizu jedni drugoga mogu biti. Ovo ima za posljedicu da i sva cvrsta tijela nisi dovoljno gusta, oni imaju dosta praznog prostora. Naucili smo da su atomi slozeni sistemi sastavljeni od jos manjih cestica, protona, neutrona i elektrona, koji su u neprekidnom kretanju. Medjutim ni tu nije kraj. Protoni i neutroni su slozen sistem sastavljen od elementarnih cestica-kvarkova, dok je sam elektron elementarna cestica. Danas znamo da je supstanca Svemira sastavljena od elementarnih cestica: kvarkova, leptona i fotona. Svi mi, sva ziva i neziva bica na Zemlji, planete, zvijezde u biti smo fino organizirano mnostvo kvarkova oblozenih leptonima pri cemu apsorbiramo ili emitiramo fotone. Savremena fizika smatra da danas u Svemiru postoje cetiri razlicita osnovna medjudjelovanja – sile: gravitaciona, elektromagnetna, jaka i slaba. One potpuno odredjuju opazene dogadjaje. Kada se dogodi promjena stanja bilo cega, pretspostavljamo, prirodno i logicno, da je promjenu uzrokovala sila. Kada lopta pada ili skakavac skace ili zvijezda eksplodira ili se neutron raspada, svi ovi razliciti dogadjaji su posljedice djelovanja cetiriju osnovnih sila. Gravitacija je najslabija od svih medjudjelovanja, ona djeluje izmedju svih cestica i samo je privlacna. Ona drzi Zemlju u orbiti oko sunca, drzi Sunce unutar nase galaksije koju cini stotine hiljada miliona zvijezda, kao i sve galaksije koje cine Svemir. Eksperimenti su pokazali da je atom sastavljen od jezgre, jako male u odnosu na dimenzije atoma i elektrona. Kolicina pozitivnog naelektrisanja jednaka je kolicini negativnog pa je atom elektricki neutralan. Model atoma koji se zove planetarni model. Prema tom modelu sva masa atoma nalazi se uglavnom u pozitivno naelektrisanoj jezgri oko koje se po kruznim stazama krecu elektroni. Ovi kao i mnogi drugi modeli atoma nisu mogli sasvim ispravno objasniti i opisati atom i procese u njemu. To je bilo tek moguce razvojem savremene fizike-razvojem kvantne mehanike. Danas znamo da je jezgra atoma sastavljena od protona i neutrona koje zovemo jednim imenom nukleoni. Najvaznije osobine jezgra su njena masa i naboj. Naboj jezgre Ze, odredjen je brojem protona Z. Ukupan broj protona i neutrona odredjuje maseni broj jezgre A. Broj neutrona u jezgri odredjen je sa N=A-Z. Broj neutrona u jezgri moze se mijenjati, a da pri tome hemijska svojstva elementa ostaju ista. Atomi sa istim brojem protona, a razlicitim brojem neutrona zovu se izotopi datog elementa. U pojavama o kojima smo dosad ucili elektrone smo promatrali kao cestice i na osnovu toga smo opisivali njihovo ponasanje.

Elektromagnetna sila

Elektro magnetna sila moze biti privlacna i odbojna. Ona zadrzava u okolini jezgre atoma, ona je osnova za funkcioniranje ne samo elektricnih i elektronskih uredjaja nego takodjer, i optickih i hemijskih pojava. Ona cuva Zemlju i sve na njoj od urusavanja zbog gravitacije. Jaka sila drzi kvarkove zajedno u protonu i neutronu kao i unutar jezgre atoma. Slaba sila je milion puta slabija od jake sile i stotinu puta manjeg dometa. Medjutim, ona, izmedju ostalog, moze transformirati jedan tip kvarka u drugi, moze promijeniti proton u neutron i odgovorna je za spori raspad radioaktivnih atoma. Zvijezde kao Sunce dovijaju energiju od termonuklearnih peci u svojoj jezgri. Tamo se vodik pretvara u helij, a ostatak procesa je postepeno pretvaranje protona djelovanjem slabe sile. Danas fizicari nastoje razviti teoriju koja bi ujedinila sva cetiri medjudjelovanja, jer se prema dosadasnjim najboljim modelima pretpostavlja da je kod postanka Svemira postojala samo jedna sila. Istrazivanja su i dalje u toku.Atomi se na vecim udaljenostima ne privlace ali se privlace kada su blizu jedan drugog. Tada se obicno vezu u manje grupe koje zovemo molekule, npr molekula kiseonika, vode, itd. Ovo isto privlacenje koje je kratkog dometa veze molekule jednu za drugu sto dovodi do formiranja supstanci, npr. stakla, plastike. Kada su atomi i molekule dosta udaljeni oni slabo medjudjeluju, odnosno slabo se privlace. Radi toga mi mozemo ici kroz zrak, plivati u moru, pustiti da tecnost istece iz posude itd. S druge strane ako su atomi i molekule jako blizu tada dolazi do odbijanja i radi toga su kod formiranja tvari oni ograniceni koliko blizu jedni drugoga mogu biti. Ovo ima za posljedicu da i sva cvrsta tijela nisi dovoljno gusta, oni imaju dosta praznog prostora. Naucili smo da su atomi slozeni sistemi sastavljeni od jos manjih cestica, protona, neutrona i elektrona, koji su u neprekidnom kretanju. Medjutim ni tu nije kraj. Protoni i neutroni su slozen sistem sastavljen od elementarnih cestica-kvarkova, dok je sam elektron elementarna cestica. Danas znamo da je supstanca Svemira sastavljena od elementarnih cestica: kvarkova, leptona i fotona. Svi mi, sva ziva i neziva bica na Zemlji, planete, zvijezde u biti smo fino organizirano mnostvo kvarkova oblozenih leptonima pri cemu apsorbiramo ili emitiramo fotone. Savremena fizika smatra da danas u Svemiru postoje cetiri razlicita osnovna medjudjelovanja – sile: gravitaciona, elektromagnetna, jaka i slaba. One potpuno odredjuju opazene dogadjaje. Kada se dogodi promjena stanja bilo cega, pretspostavljamo, prirodno i logicno, da je promjenu uzrokovala sila. Kada lopta pada ili skakavac skace ili zvijezda eksplodira ili se neutron raspada, svi ovi razliciti dogadjaji su posljedice djelovanja cetiriju osnovnih sila. Gravitacija je najslabija od svih medjudjelovanja, ona djeluje izmedju svih cestica i samo je privlacna. Ona drzi Zemlju u orbiti oko sunca, drzi Sunce unutar nase galaksije koju cini stotine hiljada miliona zvijezda, kao i sve galaksije koje cine

Fizicka tijela i sistemi

Kao sto znamo, fizika je nauka koja proucava materiju, medjudjelovanje, promjene. Svi mi posmatramo svaki dan razlicite objekte, pojave, fenomene. Stoljecima je radoznalost naucnike vodila do istrazivanja prirode, od leta ptica do boje cvijeta, od svjetlosti do gravitacije, od planeta do galaksija. Fizicari-naucnici nastoje objasniti na jednostavan i precizan nacin pojave oko nas kao i otkriti zakone na koji objasnjavaju sve te pojave. Jedan od najvecih otkrica naucnika je spoznaja da je sav materijalni svijet sastavljen od kombinacije sicusnih tacaka materije, atomka. Sva prirodna tijela i objekti mogu se prema dosadasnjim spoznajama poredati prema slozenosti, masi i dimemzijama. Ideja da je sav materijalan svijet sastavljen od atoma omogucava nam da istrazimo i razumijemo svijet oko nas. Atomi se na vecim udaljenostima ne privlace ali se privlace kada su blizu jedan drugog. Tada se obicno vezu u manje grupe koje zovemo molekule, npr molekula kiseonika, vode, itd. Ovo isto privlacenje koje je kratkog dometa veze molekule jednu za drugu sto dovodi do formiranja supstanci, npr. stakla, plastike. Kada su atomi i molekule dosta udaljeni oni slabo medjudjeluju, odnosno slabo se privlace. Radi toga mi mozemo ici kroz zrak, plivati u moru, pustiti da tecnost istece iz posude itd. S druge strane ako su atomi i molekule jako blizu tada dolazi do odbijanja i radi toga su kod formiranja tvari oni ograniceni koliko blizu jedni drugoga mogu biti. Ovo ima za posljedicu da i sva cvrsta tijela nisi dovoljno gusta, oni imaju dosta praznog prostora. Naucili smo da su atomi slozeni sistemi sastavljeni od jos manjih cestica, protona, neutrona i elektrona, koji su u neprekidnom kretanju. Medjutim ni tu nije kraj. Protoni i neutroni su slozen sistem sastavljen od elementarnih cestica-kvarkova, dok je sam elektron elementarna cestica. Danas znamo da je supstanca Svemira sastavljena od elementarnih cestica: kvarkova, leptona i fotona. Svi mi, sva ziva i neziva bica na Zemlji, planete, zvijezde u biti smo fino organizirano mnostvo kvarkova oblozenih leptonima pri cemu apsorbiramo ili emitiramo fotone. Savremena fizika smatra da danas u Svemiru postoje cetiri razlicita osnovna medjudjelovanja – sile: gravitaciona, elektromagnetna, jaka i slaba. One potpuno odredjuju opazene dogadjaje. Kada se dogodi promjena stanja bilo cega, pretspostavljamo, prirodno i logicno, da je promjenu uzrokovala sila. Kada lopta pada ili skakavac skace ili zvijezda eksplodira ili se neutron raspada, svi ovi razliciti dogadjaji su posljedice djelovanja cetiriju osnovnih sila. Gravitacija je najslabija od svih medjudjelovanja, ona djeluje izmedju svih cestica i samo je privlacna. Ona drzi Zemlju u orbiti oko sunca, drzi Sunce unutar nase galaksije koju cini stotine hiljada miliona zvijezda, kao i sve galaksije koje cine Svemir.